Šest glasova.
Jedna generacija.
Mladi iz različitih etničkih sredina koji su imali hrabrost da sednu zajedno, razgovaraju i podele svoja iskustva sa svetom.
Nacionalizam, šovinizam i zidovi između nas
„Pomirenje počinje sa tobom."
Od posledica rata do nacionalizma koji se širi kroz medije, sport i muziku, učesnica razmatra gde se završava nacionalizam i gde počinje šovinizam. Govori o tome kako mržnja opstaje i zašto suživot zahteva više od dobre volje naroda.
- Nacionalizam se danas širi ne samo kroz politiku, već i kroz medije, sport i popularnu kulturu.
- Postoji tanka, ali važna granica između nacionalnog ponosa i šovinizma mladi je moraju prepoznati.
- Suživot nije sponta, on zahteva aktivnu volju, empatiju i svesnost svakog pojedinca.
- Mržnja opstaje kada se ne imenuje i ne suočava. Razgovor je prvi korak ka njenom razgradnji.
Mladi kao pokretači promena Zapadnog Balkana
„Bez političke volje, ni najaktivniji mladi lideri ne mogu sami kreirati narativ za bolji Zapadni Balkan."
Mladi nisu samo budućnost oni su već sada pokretači promena. Učesnica govori o važnosti saradnje mladih u regionu i upozorava da bez sistemskih promena u obrazovanju, zdravstvu i ekonomiji, volonterski entuzijazam nije dovoljan.
- Mladi su već danas aktivni akteri promena ne treba čekati da odrastu da bi bili relevantni.
- Bez sistemske podrške kroz obrazovne, zdravstvene i ekonomske politike, individualni aktivizam ima ograničen domet.
- Regionalna saradnja mladih je ključna pomirenje ne poznaje granice jedne države.
- Politička volja na vrhu mora pratiti energiju mladih odozdo jedno bez drugog nije dovoljno.
Tamo gde su predrasude, mora da bude dijalog
„Pitanje pomirenja nije rešeno i neće biti dok god ga tretiramo kao gotovu lekciju."
Učesnica ukazuje da tamo gde danas vladaju predrasude i nepoznavanje, treba da budu dijalog, kontakt i razmena. Jedino mladi, ukoliko im se za to pruži prostor, mogu to pitanje zaista da reše.
- Pomirenje se ne može proglasiti završenim ono je živ proces koji zahteva stalno ulaganje.
- Predrasude nestaju tek kroz direktan kontakt i ličnu razmenu ne kroz udžbenike i dekrete.
- Mladi su jedina generacija koja može pristupiti ovom pitanju bez tereta direktnog ratnog iskustva.
- Prostor za dijalog mora biti namerno stvoren ne čeka se da se pojavi sam od sebe.
Da li je ispravno govoriti o „pomirenju" kad nismo ratovali?
„Greške su napravile starije generacije, a mi nasleđujemo posledice i trudimo se da izgradimo poverenje koje je tada uništeno."
Lazar pokreće ključno pitanje da li je ispravno govoriti o pomirenju generacije koja nije ratovala? Uz pomoć ispravnog korišćenja novih i tradicionalnih medija, i razgovorom s onima koji misle drugačije, možemo osigurati da se istorija ne ponovi.
- Mladi nasleđuju posledice odluka koje nisu doneli to je realnost, ne izgovor za pasivnost.
- Termin „pomirenje mladih" može biti sporan, ali suštinska potreba za izgradnjom poverenja ostaje.
- Mediji novi i tradicionalni mogu biti i most i barijera: zavisi od toga kako se koriste.
- Razgovor s onima koji misle drugačije nije slabost to je najvažnija veština pomirenja.
Kako se pomiriti sa onim što ne znamo?
„Bez objektivnog obrazovanja i međusobnog upoznavanja, pomirenje ostaje nedostižan cilj."
Učesnik ukazuje na ozbiljne praznine u znanju mladih o ratnim zločinima u regionu. Naglašava da su putovanja, razmene i različiti kanali komunikacije ključni da bi pomirenje postalo stvarnost, a ne samo retorika.
- Mladi u regionu imaju alarmantne praznine u znanju o ratnim zločinima obrazovni sistemi ih ne popunjavaju.
- Ne možemo se pomiriti sa onim što ne razumemo. Znanje je preduslov za svako istinsko pomirenje.
- Putovanja i razmene između mladih imaju veći učinak od bilo koje nastavne jedinice.
- Objektivno obrazovanje o prošlosti nije pretnja identitetu ono je temelj zajedničke budućnosti.
Nepomirene traume žive u domovima i pričama
„Lična odgovornost svakog pojedinca je prvi i najvažniji korak ka društvenoj promeni i društvenom prihvatanju odgovornosti."
Učesnik govori o tome kako nedostatak pomirenja održava traume živima u domovima, u pričama roditelja i baka i deda. Ali govori i o nadi: generacija rođena posle ratova sve jasnije shvata da sve počinje od svakog od nas.
- Traume iz ratova ne nestaju same prenose se s generacije na generaciju kroz priče u domovima.
- Nepomirena prošlost ne ostaje u prošlosti ona živi u sadašnjosti svake porodice i zajednice.
- Generacija rođena posle ratova ima jedinstvenu poziciju: dovoljno blizu da razume, dovoljno daleko da promeni.
- Društvena promena počinje od pojedinca. Lična odgovornost nije teret ona je sloboda.
Pogledaj njihova svedočenja
Svaka poruka zaslužuje širu publiku. Pomirenje raste kada razgovor putuje dalje.
▶ Pogledaj sve video zapise